8. svibnja 1945. poslije podne ulaze prve partizanske jedinice u napušteni grad Zagreb. Zagreb od 6. svibnja čuvaju od pljačke i mogućih obračuna naoružani pripadnici Narodne zaštite (sa žutim trakama oko rukava, nakojima je bila oznaka NZ i broj svakog pripadnika) u kojoj je i Jerolimov sin Boris. Stoga u tom inter-regnumu između dviju suprotnih vojski, jedne poražene koja je napustila grad i druge pobjedničke koja će tek ući u napušteni grad i “osloboditi ga”, (iako su ga oružane snage i policija napustile) u gradu u to vrijeme nema pljačke, provale u stanove, ni oružanih ispada ili obračuna među građanstvom. Glavnina vojske i beskonačne kolone civila napustile su Zagreb već tijekom 7. svibnja. Po povlačenju zadnjih vojnih snaga (zalaznice) njemačke, domobranske i ustaške vojske grad je posve pust, kao mrtvi grad. I tada predvečer 8. svibnja u Hercegovačku ulicu dolaze prvi partizani. Samo nekoliko sati prije taj dio grada napustila je njemačka zalaznica s oklopnim kolima, jer je u Bosanskoj ulici neposredno uz Istarsku ulicu u kojoj je stanovao Jerolim s obitelji bio njemački generalštab. To predvečerje čuju se rafali mitraljeza i automata podno Zagrebačke gore, jer dolazi do neposrednog dodira između ostataka vojske koja čini zalaznicu i pridošlih partizanskih jedinica.
Glavni grad Hrvatske Zagreb je u svibnju 1945. bio grad straha, patnje, stradanja, smrti, ali i nadanja da je zlo prolazno. U grad su prve ušle jedinice partizana iz Srbije, od kojih su mnogi do prije koji mjesec nosili kokardu na šubari, čak do kolovoza 1944. kada ih je Tito amnestirao. Ti ljudi su počeli pokolj stanovnika Zagreba i svih koji su se sklonili u glavni grad, a nisu pobjegli prema Austriji. Pokolji i ubijanja trajali su, s različitim intenzitetom, mjesecima nakon završetka rata…
Najmasovniji zločini na području Zagreba dogodili su se u njegovim rubnim naseljima ispod Medvednice, prije svega Gračanima. Gračani, uz Markuševec, Čučerje, Remete, Šestine i Bukovec koji, čine niz od nekoliko prigorskih sela koja su od davnina gravitirala Zagrebu vežući svoju ekonomiju uz glavni hrvatski grad. O strahu i atmosferi koja je vladala Zagrebom toga dana najbolje svjedoči slika prolaska i dočeka partizana preko glavnog gradskog trga Jelačić placa. Na ulicama grada nije bilo nikoga. Pokolj i pljačka u Zagrebu počela je istog dana, ubijene su tisuće ljudi u glavnom gradu, pa čak i djece štićenika domova u dobi od 7 do 15 godina, bolesnici iz zagrebačkih bolnica, žene, starci i doslovno svi koji su se našli na popisu “sumnjivih” srbijanskih partizana koji su ušli u Zagreb. Na današnji dan 1945. su partizanske snage ušle u Zagreb. Partizani vole reći da su ga oslobodili, a pokojni Tomislav Ladan bi rekao da je taj dan “Zagreb pao pod oslobođenje”.
Poznati zagrebački stradalnici
Velik broj javnih osoba koje su djelovale za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, poznati političari, ali i oni koji su u to vrijeme doživjeli vrhunac svoje karijere ili su pak bili odlučni kako neće promijeniti svoje stavove i prikloniti se novoj komunističkoj vlasti, bili su smaknuti. Među njima su bili brojni umjetnici (slikari, pjesnici, književnici, operni pjevači), znanstvenici, novinari, vjerski dužnosnici i redovnici, koji su živjeli i radili u Zagrebu, a zatim su strijeljani u Zagrebu, ili su iz Zagreba odvedeni prema Austriji baš kao i u okolna mjesta poput Rakovog Potoka ili jame Jazovka, gdje su na okrutne načine smaknuti.
- Jerolim Malinar, javni katolički djelatnik i novinar, suradnik bl. Ivana Merza
SADISTIČKI MUČEN I STRIJELJAN – JEROLIM MALINAR (Najbliži suradnik i prijatelj dr. Ivana Merza)
Na stranici o blaženom Ivanu Merzu koju vodi postulatura za njegovo proglašenje svetim, objavljen je životopis Jerolima Malinara sa slijedećim uvodom. POVEZNICA
Na ovoj web stranici bl. Ivana Merza stavili smo životopis Jerolima Malinara, bliskog prijatelja i suradnika bl. Ivana Merza. Životopis je napisao njegov sin Josip Boris Malinar.
Jerolim Malinar bio je istaknuti i aktivni javni katolički djelatnik, angažiran u brojnim katoličkim i humanitarnim akcijama, djelatni član katoličkih organizacija. Kada je umro bl. Ivan Merz svoju orlovsku odoru dao je njegovim roditeljima pa je bl. Ivan u njoj bio pokopan.
Odmah po dolasku komunističkih partizana u Zagreb poput tolikih hrvatskih rodoljuba strijeljan je 15. srpnja 1945. na nepoznatom mjestu i do danas mu se ne zna za grob.
Objavljivanjem njegova životopisa na web stranici bl. Ivana Merza želimo odati dužno poštovanje i počast ovom velikom i uzornom katoličkom laiku, prijatelju bl. Ivana Merza, hrvatskom mučeniku i rodoljubu. Ujedno nam je želja da time sačuvamo i trajan spomen na njega, na njegov uzoran život koji, poput onoga od bl. Ivana i tolikih drugih njihovih suvremenika, neka posluži kao uzor i poticaj za bolji kršćanski život današnjoj i budućim naraštajima hrvatskih vjernika katolika i rodoljuba.
Postulatura bl. Ivana Merza